Danas u Loznici, dok se pod šatorima peče vo, okreću svinje i sluša muzika, okupljaju se oni koji sebe nazivaju „blokaderima“.
Uz pivo i kobasice, pozivaju se na tragediju u Novom Sadu, kada je pod nadstrešnicom poginulo 16 ljudi. Sramno je i bezdušno što se njihovo okupljanje i dalje pokušava predstaviti kao čin solidarnosti.
Ako je ovo žaljenje — šta je onda slavlje?
Na licu mesta nema tuge. Nema ni dostojanstva. Ima samo ražnjeva u školskom parku u Loznici, blokadera koji više liče na organizatore vašara nego na borce za pravdu. Nema plana, nema zahteva, nema cilja. Samo parola, selfiji i besplatno meso.
Gde ste bili kada su se gasile fabrike, Fabrika Viskoza iz Loznice? Kada su deca ostajala bez škole? Kada su roditelji morali da biraju između lekova i hleba? Gde su bili vaši blokovi tada?
U Loznici se pokazuje pravo lice ovih protesta. Lice koje puca od kilograma mesa i odsustva morala.
Kad se sve završi i ražnjevi sklone, treba da znaju: narod nije glup. I ne zaboravlja.
Video: Privatna arhiva