Kada u vezi sve postane matematika — od večere do emocija — mnogi se pitaju da li iza škrtosti stoji i emotivna zatvorenost.
U svakoj vezi novac je osetljiva tema, ali problem nastaje kada jedan partner počne da meri baš sve — ko je platio kafu, ko je kupio poklon, koliko je ko uložio. I dok neki takvo ponašanje pravdaju racionalnošću i oprezom, drugi se pitaju da li je škrtost prema novcu zapravo znak mnogo dubljeg problema — emotivne uskraćenosti.
Psiholozi tvrde da između finansijske i emotivne darežljivosti često postoji veza. Ljudi koji teško dele materijalne stvari neretko imaju problem i sa pokazivanjem emocija, pažnje i nežnosti. Kod njih je prisutna potreba za kontrolom, strah od gubitka ili duboko ukorenjeno nepoverenje prema drugima. Zato se partner pored njih često oseća kao da mora da zasluži i ljubav i pažnju.
Ipak, važno je razlikovati štedljivost od škrtosti. Štedljiv čovek racionalno raspolaže novcem, ali neće dozvoliti da partner pati ili se oseća manje vredno. Škrtost, s druge strane, često ima emocionalnu dimenziju — takve osobe teško daju komplimente, retko pokazuju nežnost i nerado ulažu trud u odnos. Kod njih sve ima granicu, čak i emocije.
Posebno iscrpljujuće postaje kada partner konstantno stvara osećaj krivice zbog troškova. Veza tada polako prestaje da bude prostor bliskosti, a postaje teren za kalkulacije i dokazivanje. Mnogi ljudi tek posle dužeg vremena shvate da ih nije boleo nedostatak novca, već nedostatak topline, spontanosti i osećaja da su nekome važni.
Foto: Unsplash.com
Stručnjaci savetuju da se o ovim stvarima otvoreno razgovara na početku veze, jer odnos prema novcu često otkriva i odnos prema ljudima. Nije problem ako neko manje troši — problem je kada partner pored njega počne da se oseća emocionalno uskraćeno. Jer u zdravoj vezi najveća vrednost nikada ne bi smela da bude ono što se čuva, već ono što se deli.
Autor: S.Paunović