Moj sin Alon već 600 dana nije video svetlost dana! Teško je povređen, a kažu da svira klavir po svom telu kako ne bi zaboravio tu veštinu. To su mi preneli drugi zarobljenici iz Gaze.
Ovo su emotivne reči Idit Ohel, Alonove majke, kojeg je Hamas zarobio 7. oktobra 2023. na muzičkom festivalu gde je kao pijanista trebalo da učestvuje.
Idit ne prestaje da se bori za oslobađanje svog deteta i apeluje na sve koji mogu da pomognu u oslobađanju preostalih zarobljenika.
Vezani lancima
- Moramo da nateramo svet da vidi šta se dešava i da zahtevamo da se taoci vrate kućama. Jedini način da zarobljenike vratimo žive jeste dogovor, a ne nekakva vojna strategija, jer je to veoma opasno za sve njih. Imam nadu i veru da će se on kući vratiti živ. A čim se vrati, dolazimo u Novi Sad - kaže Idit.
Ističe da misli da će srpske vlasti nastaviti da se bore i traže oslobađanje njenog sina, jer je on naš državljanin.
- Taoci koji su uspeli da se vrate pričali su mi o načinu na koji su bili zatočeni. Držali su ih u veoma malom prostoru, 40 metara ispod zemlje u tunelu. Dobijali su malu količinu hrane na dan, jednu pitu ili nešto vrlo, vrlo malo. Vezani su lancima koji im se nalaze na zglobovima na nogama i tu nema vazduha, jer su duboko pod zemljom u tunelima. Veoma je teško jer moraju da traže čak i da idu u toalet, nekada im to dopuste, a nekada ne - kaže Idit.
Foto: Foto/Kosovo-Online/Privatna arhiva
Kako kaže, zatočenici nisu svesni šta se događa u svetu. Nemaju televiziju, radio, pa samim tim ne znaju ni šta se dešava.
- Zarobljenici koji su bili sa Alonom gotovo 500 dana nisu recimo znali da njihove porodice više nisu žive. Alon ne zna ništa o nama, o našoj porodici, o tome šta radimo sve za njega. Ali mislim da on to oseća, tako su mi rekli oslobođeni taoci - kaže Idit i dodaje:
Svirajte za Alona
Molite se za Alona, svirajte i pevajte za njega, jer zaista verujem da će mu to pomoći, kaže ova nesrećna žena.
- Napravljena je neka lista talaca i ja se zaista nadam da će se Alon naći na njoj, iako je užasna ta ideja o selekciji. Nadam se da će svih 20 zarobljenika živi doći kući. Pregovori su i dalje u toku. On je trebalo da bude kod kuće 8. marta ove godine, to je rekao Hamas - kaže Idit.
- Oseća da se borimo, ali ne zna za naše akcije koje smo organizovali, recimo za žuti klavir koji je bio u celom svetu. On to ne zna, ne vidi nas na vestima, što je tužno, jer da može, to bi mu pomoglo da se oseća dobro ili bar malo bolje - da nas vidi, da zna da ga volimo i da mu šaljemo mnogo ljubavi i nade. Oslobođeni taoci mi kažu da Alon svira klavir na svom telu da bi sačuvao veštinu koju ima u rukama, što je predivno čuti, ali je uglavnom veoma slab jer ne dobija dovoljno hrane. Mentalno je dobro, zna ko je, gde se nalazi i šta mu se dešava, ali je sada ostavljen sam - kaže majka nesrećnog mladića.
Nećemo odustati
Alon ne broji dane, kaže njegova majka, on broji svaki minut.
- Svaki minut je važan, gotovo 600 dana ne vidi sunčevu svetlost, nebo nije video! Alon je i veoma povređen. Ima delove gelera po celom telu od bombe koja je eksplodirala u trenutku kada je otet. Bila je to teška artiljerija, bombe, granate su bačene i on je povređen. Ima geler u oku, na desno oko ne vidi. Ima delove gelera u ramenu koji su tu i dalje. Niko mu to nije izvadio. Crveni krst nikada nije video Alona. On nikada nije dobio medicinsku pomoć. On pokušava da preživi ove tragične povrede. Ima i tešku povredu glave, jer kada je bio otet, bio je na kamionu i zadnjim delom puške su ga udarali po glavi. Znam da je Alon jak, znam da čeka da se vrati kući i znam da mi nikada nećemo odustati - kaže ona.
Autor: S.M.