Srpska pravoslavna crkva i vernici širom Srbije 30. jula obeležavaju praznik Ognjene Marije, dan ispunjen dubokim poštovanjem, ali i strahopoštovanjem prema svetiteljki za koju se veruje da kažnjava ognjem i ne prašta nepoštovanje običaja.
Ko je bila Ognjena Marija?
Ognjena Marija je narodna verzija imena svete velikomučenice Marine, hrišćanske svetiteljke iz 3. veka, koja je mučenički postradala zbog svoje vere u Isusa Hrista.
Rođena je u Antiohiji, u vreme vladavine rimskog cara Dioklecijana. Već sa 16 godina odbila je brak i priznala svoju veru, zbog čega je bila izložena stravičnim mukama, a zatim i pogubljena mačem.
Njene mošti su vekovima bile u Carigradu, a danas se njena ruka čuva u manastiru Vatoped na Svetoj Gori. Smatra se da njene mošti imaju čudotvornu moć i da pomažu svima – bez obzira na veroispovest.
Zašto je zovu „Ognjena“?
Iako se ne obeležava crvenim slovom u crkvenom kalendaru, Ognjena Marija se u narodu slavi sa ogromnim poštovanjem. Smatra se da pripada grupi "ognjevitih" svetaca, zajedno sa Svetim Ilijom i Blagom Marijom, koji "kažnjavaju vatrom i gromovima".
Prema narodnim verovanjima, Ognjena Marija "pali ognjem" one koji prekrše zabrane, a njen dan može doneti nesreću onima koji ne poštuju pravila.
Šta NIKAKO ne smete raditi na Ognjenu Mariju?
Postoji čitav niz zabrana koje se vezuju za ovaj dan:
- Ne rade se teški fizički poslovi, posebno u polju ili oko kuće.
- Ne pere se veš, ne kuva se „velika jela“, ne koristi se alat.
- Ne kupa se u rekama, jezerima ili „velikim vodama“, jer narod veruje da tada "voda uzima duše".
- Ne svađajte se sa bližnjima – jer se veruje da ćete se onda svađati cele godine.
Stariji ljudi tvrde da je grmljavina na dan Ognjene Marije loš znak – nagoveštaj suše, bolesti ili nesreće.
Narodni običaji: Ogledalo za ljubav i dan bez svađa
U nekim krajevima Srbije, naročito u Istočnoj Srbiji, devojke na ovaj dan poklanjaju ogledalce mladićima koje vole, kako bi ih oni "zauvek gledali kao svoj odraz".
Takođe se veruje da oni koji se na ovaj dan ne posvađaju – cele godine neće imati sukoba, pa se posebno savetuje smirenost i uzdržanost, naročito u porodici.
Žene posebno poštuju praznik
Ognjenu Mariju naročito praznuju žene, koje tog dana ne rade kućne poslove osim osnovnih i simboličnih. Obavezan je odlazak u crkvu i molitva pred ikonom Svete Marine, uz paljenje sveće za zdravlje ukućana.
Praznik sa posebnom težinom: Sećanje na stradanja iz Drugog svetskog rata
Publicista Budo Simonović u knjizi „Ognjena Marija Livanjska“ opisuje stravične zločine nad srpskim narodom na području Livna upravo na dan Ognjene Marije, 29. i 30. jula 1941. godine.
Jedan od preživelih, Sava Petrović iz sela Gubin, izjavio je:
"Ako te šta tog dana desi, ne možeš se izbaviti; ako vatra plane, ne možeš je ugasiti. Sve izgori do poslednje slamke... Ognjem prži Ognjena Marija, gromom bije Gromovnik Ilija..."
Ove reči dodatno učvršćuju uverenje da je Ognjena Marija praznik koji se ne sme olako shvatiti.
Ognjena Marija je više od verskog praznika – to je dan kada se u srpskom narodu prepliću vera, mit i sećanje, dan kada se sve ostavlja po strani i ljudi okreću tišini, molitvi i poštovanju.
Bilo da verujete u njenu moć ili je doživljavate kao deo bogate narodne tradicije, 30. jul je dan kada se zastaje – i gleda u nebo.
Autor: Dalibor Stankov